Ova godina u mom životu je obilovala gubicima. Počelo je sa mojom tetkom (pisala sam o tome u prehodnom tekstu). Grlila sam prijatelja na samrtničkoj postelji kada više nije ni znao da sam tu. Malo potom sam propustila priliku da se oprostim od čoveka koji mi je bio kao porodica i u čijoj sam kući jednim delom odrastala. Usput sam apsolvirala grobljanske običaje i ukopnu etikeciju. Do poslednjeg sata sam se borila za život moje najstarije mačeće ukućanke i nisam Nju pobedila, naravno. Nikad se na to neću navići i to je ispit na kojem ću padati dok sam živa.
A onda mi je uveden novi predmet – podizanje male svrake. Našla sam je pored dva već mrtva ptića, kao preplašenu paperjastu lopticu. Brzinski sam se obučila za hranjenje, upakovala je u dnevni raspored i nadala se najboljem.
Gledajući je kako raste, koliko se bori da preživi, shvatila sam večnu fascinaciju „Labudovim jezerom“. Ptica je stari arhetipski simbol prelaska duše iz jednog sveta u drugi. Most između nespojivih, a organskih polovina. Praktično gledano, nigde kao kod ptica nije izražen put od začetnog nukleusa do samo njima dostupnog leta u visine. Nigde kontrast krhkog tela i imanentnog mu podviga kretanja i rezilijentnosti nije toliko upadljiv kao kod pernatih potomaka dinosaurusa.
Ne možete leteti bez opreme, a da biste se opremili perjem potrebno je vreme, trud i ljubav. I uvek je potrebno da imate posvećenog, dobronamernog i kompetentnog vodiča. Izvlačenje Odete iz kandži Rotbartovih čini uz pomoć Zigfridove ljubavi podseća nas na prirodni rast ptice kroz opasnosti koje je vrebaju i nedovoljno priznatu žrtvu njenih roditelja. A upravo je to put razvoja duše. Jer kako god želeli da poletite i na koju god granu da sletite, neophodno je da se potrudite, ali i da imate i okolinu koja je podržavajuća. Volim da mislim da je atmosfera na mojim časovima takva, da moji polaznici mogu i van časova da grade svoje živote, smislenije i snažnije.
Moja svraka, Fernando Kendži Pticosaurus III, odlazi dalje u subotu, u ruke stručnjaka, na podivljavanje, kako bi imala mogućnost da živi slobodno i razvija se kao prava prelepa i pametna ptica. A ja se nadam da će i iduće godine kaleidoskop novih i već poznatih lica, praviti nove šare kroz sinergiju koja će nam svima omogućavati da se dalje razvijamo u sve ono što jesmo.
