„Kao balerina“ metod podrazumeva čas za koji je muzika pražljivo odabrana od klavirskih izvoda raznovrsnih klasičnih i pop-rok melodija, sklopljenih tako da polaznicima pruži maksimalni užitak u radu i uspešno skrene misli sa svakodnevnih problema. Zatim tu su i kombinacije koraka u svakoj vežbi, osmišljene tako da ne budu dosadne, a opet da predstavljaju za sve polaznike izazov po meri njihovih trenutnih mogućnosti, te doprinesu uspešnom vežbanju kako tela, tako i malih sivih ćelija (ne bi li nas kuzen Alchajmer posetio što kasnije). I za kraj tu su uvek detaljna objašnjenja koja služe osvešćivanju svih mišića upisanih u anatomske atlase i njihovom uspešnom angažovanju. To je ono što ja mislim da radim. Ono što moji polaznici misle je da jedva prepoznaju te moje „brižljivo odabrane“ melodije, jer im je sva…
Jeste li nekada pokušali da vozite bicikl sa izduvanom zadnjom gumom i iskrivljenim volanom preko polja krompira u sred noći, a da vas je pre dvadesetak kilometara ustopirao mamurni grizli koji vam je trenutno svom težinom navaljen na leđa? Nisam ni ja, ali verujem da je osećaj veoma približan onome kako sam se provela tokom prethodne sezone. Septembar. Ne ulazimo u sale u trenutku kada svi drugi hrle posle prve pobede nad koronom i svih prolećnih i letnjih zatvaranja. Razumljivo, naravno. Trebalo je izdržati pritisak svih koji su željno iščekivali povratak u salu. Gledali ste GOT, većinom? Sećate se čuvene scene kada Hodor drži vrata? E pa takav je bio septembar. Oktobar. Najzad povratak u sale. Ali sa maskama. Trebalo je opravdati taj potez. Izdržati pritisak ljudi kojima je to…
Iako je odluka da se vratimo vežbama na prstima sa moje strane nerado doneta (čitaj: mesec dana rafalne paljbe molećivih pogleda i upornih pitanja), izgleda da nije bila pogrešna. Devojke, kao i svaki put, na visini zadatka i uz ogroman entuzijazam, pobedile sebe same i uslove koje smo ove godine imali na raspolaganju.
Većina polaznika je, zahvaljujući iscepkanom ritmu ove godine, počela sa učenjem prvih koraka u različita vremena, a neki od njih su tek u februaru stali prvi put za baletski štap. Ono što su uspeli da urade i u ovogodišnjim uslovima (koji se teško mogu nazvati uslovima, zapravo) vidi se odlično na ovde priloženim fotografijama.
Ova godina je desetkovala grupe u Zemunu, tako da smo radili spojeni u jednu. Nadajmo se da će od jeseni biti moguće da se vratimo uobičajenom režimu rada u dve grupe i dva nivoa. Uz dosta truda rezultati su vidljivi uprkos celoj ovoj godini.
Povratak Heroes na prste kao i uvek kreativno zabeležile naše drage Jana Urošević i Ivana Maravić. P. S. Kad vam kažu da je nešto nemoguće, najpre proverite sami.