Iako je odluka da se vratimo vežbama na prstima sa moje strane nerado doneta (čitaj: mesec dana rafalne paljbe molećivih pogleda i upornih pitanja), izgleda da nije bila pogrešna. Devojke, kao i svaki put, na visini zadatka i uz ogroman entuzijazam, pobedile sebe same i uslove koje smo ove godine imali na raspolaganju.
Ova godina je desetkovala grupe u Zemunu, tako da smo radili spojeni u jednu. Nadajmo se da će od jeseni biti moguće da se vratimo uobičajenom režimu rada u dve grupe i dva nivoa. Uz dosta truda rezultati su vidljivi uprkos celoj ovoj godini.